Odgovorno ponašanje prema otpadu u lokalnoj zajednici

Odgovorno postupanje s otpadom počinje kod svakog od nas. Naše odluke – kako kupujemo, koristimo i odlažemo proizvode – izravno utječu na čistoću okoliša, zdravlje zajednice i troškove gospodarenja otpadom. Kada se uključi cijela zajednica,, rezultati su vidljivi i dugoročni: čišći prostori, niži troškovi, manje odlagališta i veća reciklaža.

odgovorno-ponasanje-s1

Smanji količinu otpada

Najbolji način da smanjimo otpad jest da ga uopće ne stvorimo. Prevencija je prvi i najvažniji korak:

  • Pametna kupnja izbjegavaj proizvode s viškom ambalaže.
  • Trajni predmeti višekratne boce, platnene vrećice, metalni pribor umjesto plastike za jednokratnu uporabu.
  • Planiranje obroka – smanjuje bacanje hrane i štedi novac.
  • Popravci – produži vijek uređajima i namještaju. Mali kućanski aparati, bicikli, i namještaj često se mogu jednostavno i jeftino popraviti.
  • Rabljeni proizvodi – kupnja rabljenih (second-hand) predmeta smanjuje proizvodnju otpada.

Ponovno upotrijebi

Produženje životnog vijeka predmeta štedi resurse. Iskorišteni predmet možda može dobiti dobiti novu svrhu:

  • Staklenke – spremnici za hranu.
  • Odjeća – doniranje ili prenamjena.
  • Namještaj – obnova ili darivanje.
  • Kutije i torbe – ponovna uporaba.

Odvoji otpad na pravilan način

Neupotrebljiv predmet je potrebno odvojiti kako bi se mogao reciklirati ili oporabiti:

  • Plavi spremnik – papir, karton (bez plastificirane i masne ambalaže).
  • Žuti spremnik – plastika, metalne limenke, čista plastična ambalaža.
  • Zeleni spremnik – staklene boce i staklenke.
  • Smeđi spremnik – biootpad.
  • Reciklažno dvorište ili mobilno vozilo – električni, elektronički i opasni otpad.

Zbrini opasni otpad

U gospodarenju otpadom postoje posebne kategorije koje zahtijevaju poseban način prikupljanja, transporta i obrade. Tvari u tom otpadu sadrže štetne kemikalije, toksične metale, patogene mikroorganizme ili teške metale (olovo, živa, kadmij) i spojeve koji se teško razgrađuju i mogu izazvati kemijske opekline, trovanja i dugotrajno onečišćenje tla i vode. Nepravilno odlaganje može ozbiljno ugroziti zdravlje ljudi i okoliš.

Zato je nužno znati kako ih prepoznati, gdje ih predati i zašto je to važno.

Opasni kućanski otpad

Primjeri: boje, lakovi, kiseline, pesticidi, motorna ulja, akumulatori.
Predaja: reciklažno dvorište, mobilno vozilo, specijalizirani sabirni centri.

EE-otpad

Primjeri: računala, mobiteli, TV, hladnjaci.
Predaja: reciklažno dvorište, trgovine >400 m², ovlašteni sakupljači..

Medicinski otpad

Primjeri: lijekovi, igle, šprice, kontaminirani zavoji.
Predaja: ljekarne, ovlaštene ustanove.

Ostalo

  • Baterije – trgovine, škole, reciklažna dvorišta.
  • Gume – vulkanizer ili reciklažno dvorište.
  • Građevinski otpad – male količine u reciklažno dvorište, veće ovlaštenim tvrtkama.
  • Azbest – isključivo ovlaštene tvrtke.

Opasni kućni otpad može sadržavati razne opasne kemikalije i teške metale (olovo, živa, kadmij) i spojeve koji se teško razgrađuju, ali i vrijedne metale (zlato, bakar, srebro) koji se mogu reciklirati.

Nikada ne bacati opasni otpad u WC ili kućno smeće – kemijski spojevi završavaju u rijekama i jezerima. – već mala količina može onečistiti velike količine vode.

odgovorno-ponasanje-s2

Savjeti za odgovorno odvajanje

  • Provjeri lokalne upute o zbrinjavanju otpada.
  • Ne miješaj kategorije otpada.
  • Koristi originalnu ambalažu – kada predaješ kemikalije, boje ili lijekove, zadrži ih u originalnoj posudi s etiketom.
  • Ne čekaj da se nakupi previše – manje količine lakše se pravilno zbrinjavaju.

Miješani kućni otpad

U spremnik za miješani komunalni otpad se odlaže:

  • vrećice iz usisavača
  • higijenski papir, vlažne maramice
  • zaprljani ili premazani voštani papir
  • računi iz dućana (termo papir)
  • indigo papir
  • naljepnice
  • filmovi, fotografije
  • ambalaža neprikladna za reciklažu (npr. višeslojne od plastike i aluminija, ambalaža za lijekove)
  • plastificirani i metalizirani papir
  • spužve, tapete
  • pelene, higijenski ulošci i vata
  • žarulje (obične)
  • porculan, keramika
  • ostaci termički obrađene hrane i kosti
  • manje igračke
  • opušci, upaljači
  • britvice za brijanje
  • naočale
  • pijesak za životinje

U spremnik za miješani komunalni otpad se ne odlaže:

  • Tetra Pak ambalaža za mlijeko i napitke
  • električni i elektronički uređaji i kabeli)
  • glomazni, metalni i građevinski otpad
  • opasni otpad (fluorescentne žarulje, štedne žarulje, lakovi, otapala, baterije i akumulatori)
  • tekući i polutekući otpad
  • žar i vrući pepeo
  • zemlja, kamenje, grane drveća i pokošena trava
  • lešine životinja

Biootpad i kućno kompostiranje

Biootpad čini 30–40 % kućnog otpada. Umjesto da stvara metan na odlagalištima, može postati kompost – prirodno gnojivo koje vraća hranjive tvari u tlo.

Što se može kompostirati: voće, povrće, kava, jaja, lišće, trava, karton bez tiska.

Izbjegavati: kuhanu i masnu hranu, mliječne proizvode, izmet, bolesne biljke.

Kompostirati se može u kućnim posudama ili hrpama, uz prozračnost i ravnotežu materijala. Kompost nastaje za 2–6 mjeseci.

Prednosti: manje emisija, manji troškovi, vlastito gnojivo, edukativna vrijednost.

Uključi se u zajedničke akcije

  • Čišćenje okoliša (Zelena čistka).
  • Razmjene predmeta (swap party, buvljaci).
  • Repair café
  • Edukativni programi u školama i zajednici.

Širi znanje i primjer

Djeca uče promatranjem odraslih. Dosljedno odvajanje otpada i izbjegavanje jednokratne plastike prenosi se kao navika na mlađe generacije.

Primjer iz prakse

U nekim općinama organizirane su „zelene patrole“ – volonteri koji obilaze kvartove, dijele edukativne letke i pomažu građanima razvrstati otpad.

Zaključak

Odgovorno ponašanje prema otpadu nije samo obveza nego i ulaganje u kvalitetu života.
Ako svi doprinesemo barem malim promjenama u svojim navikama, zajedno možemo ostvariti velike pomake prema održivoj budućnosti.

„Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.”