U subotu, 07. svibnja 2016. svanuo je prekrasan, pravi proljetni dan. Točno onakav kakav nam je trebao za onaj posljednji dragulj u kruni. Toga su dana završile višemjesečne pripreme i briga oko najmanjeg detalja, a red je došao na održavanje skupštine i veliku proslavu. Skupština je održana u prepunom lovačkom domu. Jedna bi muha u njega možda još i stala. Ali dvije nikako…
Iz radnog dijela skupštine izdvajamo detaljno izvješće o radu Izvršnog odbora u kojem je jasno naglašeno što je učinjeno dobro ali se, bez obzira na uzvanike i goste, ukazivalo i na one segmente koji nam pokazuju da mjesta za napredak još uvijek ima. Izdvajamo i novu donaciju lovačkih časopisa ali i stručnih knjiga kojom se naša lovačka biblioteka polako pretvara u ozbiljnu knjižnicu. Ističemo to zato jer su taj projekt prepoznali i neki naši dragi prijatelji te i oni donirali pokoji naslov.
Svečani dio skupštine započeo je dodjelom lovačkih odlikovanja našim članovima, a kojih je podijeljeno čak 10. Odlikovanje I. reda zaslužio je g. Franjo Vučković, odlikovanje II. reda zaslužili su g. Josip Kufrin, g. Stjepan Stanečić i g. Dragutin Vučković dok su odlikovanje III. reda zaslužili g. Milan Grdiša, g. Ivan Pučar, g. Josip Pustaj, g. Robert Parilac, g. Stjepan Slamar i g. Vjeran Stilinović.
U ime odlikovanih zahvalio se g. Franjo Vučković te istaknuo kako su ovo odlikovanja našem društvu, a pojedinci koji su ih danas primili samo su trenutno iskočili. Bez društva, bez klape, bez zajedničkih napora, ni pojedincima ne bi bilo lako dokazati ispunjavanje visokih kriterija za primanje ovih odlikovanja.
Šećer na kraju Uslijedila je podjela zahvalnica dugogodišnjim članovima kao i našim dragim prijateljima, pratiteljima, podupirateljima i sponzorima bez čije pomoći danas zasigurno ne bismo bili tu gdje jesmo. Ističemo zahvalu Općini Klinča Sela koja nam je uvijek pružala potporu u radu i bezrezervno podržavala naše aktivnosti. Od izaslanika HLS-a i LS Zagrebačke županije, g. Slavoljuba Marčićeva dobili smo i prigodne poklone koji će nas trajno podsjećati na ovaj veliki jubilej.
Ipak, emotivni vrhunac večeri bila je dodjela Zahvalnice g. Ivanu Raku, jedinom živućem osnivaču našeg društva. Iako u visokoj životnoj dobi, g. Rak još uvijek je lucidan, a dobro raspoloženje odavao je smiješak koji mu je tijekom cijelog dana bio na licu. Životna energija koju taj čovjek nosi u sebi može i mora biti inspiracija i nadahnuće mnogima.
Po zavšetku skupštine malo smo predahnuli i okrijepili se uz lovačke (i ine) oblizeke, a onda su se “sasvim iznenada” od nekud pojavili tamburaši. I fešta je mogla krenuti. A trajalo je do jutra.
Bilo je zadovoljstvo slušati sve one riječi koje su nam uputili uzvanici i gosti. Ne samo zato što su vrlo ugodno zvučale. Već stoga što je iz načina i naglasaka kojima su izgovarane bilo vidljivo kako one nisu samo protokolarna pristojnost već iskreno mišljenje. A u njihovim obraćanjima po učestalosti i značaju isticala se riječ „gospodarenje“.
Da, te nas riječi obavezuju. Da, te nam riječi stavljaju teret odgovornosti na naša „nejaka“ sedamdesetogodišnja pleća. Ali one također pokazuju kako polako uspijevamo u cilju kojeg smo si prije par godina jasno zacrtali – mijenjanje percepcije javnosti o lovcima kao pijancima i ubojicama.
To je, uostalom, jasno naglašeno u prigodnom govoru predsjednika LD „Fazan“ Okić, g. Antuna Domovića. U njemu je istaknuo časnu prošlost na koju možemo i moramo biti ponosni. Ali je također istaknuo kako se od prošlosti ne živi. Pokazao je gdje smo danas i vrlo jasno pozvao mlađe članove da preuzmu odgovornost kako bi društvo imalo jednako svijetlu budućnost. Završni dio govora bio je usmjeren upravo na značaj i ulogu lovaca i lovstva u društvenoj zajednici.Nećemo vam ništa prepričavati već ćemo vam citirati dio Predsjednikovog obraćanja nazočnima. A vi svoj sud donesite sami.
“Zadaća koju danas, s ovog mjesta, dajem članovima jest da svi zajedno uložimo maksimalan napor kako bismo promijenili duboko ukorijenjenu sliku o lovcima u našoj javnosti.
Istina je da zrna upućena iz naših pušaka uglavnom pogađaju cilj. Ali je isto tako istina da je to samo vrh ledene sante svih naših aktivnost. Jasno je da taj vrh vide svi i na temelju njega donose svoj sud. Ali isto je tako istina da upravo mi čuvamo lovište i suzbijamo nezakonit lov. Istina je da mi brinemo o uklanjanju pasa i mačaka skitnica koji svojim djelovanjem rade nenadoknadivu štetu posebice na podmlatku divljači. Istina je da mi lovci spašavamo divljač u ekstremnim uvjetima poput primjerice poplava. Istina je da upravo mi lovci nastojimo osigurati mir u lovištu u onom dijelu godine kada je on divljači nužan kako bi na svijet mirno i sigurno donijela svoju novu generaciju i podigla ju na noge. Istina je da upravo mi lovci poduzimamo preventivne radnje prilikom obavljanja poljoprivrednih radova te kod primjene kemijskih sredstava na obradivim površinama. Istina je da upravo mi lovci reduciramo brojnost divljači kako bismo smanjili štete na poljoprivredi, u šumarstvu, u vodoprivredi i u prometu. Istina je da smo izravno uključeni u kontrolu i suzbijanje raznih zaraznih i parazitarnih bolesti. Istina je da upravo mi lovci pomažemo u očuvanju vrsta koje su ugrožene ili pred izumiranjem. Istina je da kroz sve te napore zapravo nastojimo očuvati ekološku ravnotežu i bioraznolikost staništa. Istina je da su upravo lovci nezamjenjiva karika u sustavnom praćenju divljači i zaštićenih vrsta. Istina je da bez sudjelovanja lovaca gotovo nije moguće provesti ozbiljno znanstveno istraživanje divljači i zaštićenih vrsta. Istina je da su lovci ti koji rade na ponovnom uvođenju nestalih vrsta poput velikog tetrijeba u Gorskom Kotaru. Istina je da upravo lovci kontroliraju brojnost invazivnih vrsta koje čine značajne štete poput recimo čaglja. Istina je da upravo lovci brinu o očuvanju genetske čistoće divljih vrsta poput divlje svinje, divlje mačke ili vuka.
Nadalje, istina je i da lov promiče zdrav način života u suglasju s prirodom, da promiče ljudske vrline poput odgovornosti, odlučnosti i discipliniranosti. Istina je i da u ovom brzom ritmu u kojem živimo lov nudi vrijeme za razmišljanje, opuštanje i ublažavanje stresa. Istina je i da kroz lov njegujemo nematerijalnu kulturnu baštinu našeg naroda. Posljedično tome, istina je i da je sokolarenje kao specifična vrsta lova, uvršteno na listu nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske i da je pod zaštitom UNESCO-a.
U konačnici, u zemlji koja uporno pokušava pronaći izlaz iz ekonomske krize, mi lovci nacionalnoj ekonomiji možemo pomoći izravno putem plaćanja lovozakupa, otvaranja radnih mjesta u lovstvu te prodajom odstrjela i mesa divljači. Ali možemo joj pomoći i indirektno putem popratnih usluga u lovstvu kao što su smještaj, prehrana, troškovi putovanja i tako dalje.
Jer lovstvo je puno više od ubijanja i zimske prihrane divljači. I krajnje je vrijeme da te poruke počnemo slati u svoju okolinu. A najbolji način da ih tamo pošaljemo je da ih dosljedno i striktno provodimo!”
Još jednom zahvaljujemo svima koji su s nama ili uz nas. I neka nam je svima dobra kob!
Tekst: Vjeran Stilinović, prof.
Foto: Većeslav Smetko i Roč Stilinović